Put u beznađe
evo me ne opet....
Stvarno nisam dugo pisala, sam mislila i odustat , ali neću. Neke stvari me jako muče, opet...uspjela sam nekak prebolit bivšeg, ali sad me malo frendice živciraju... jednostavno, ne mogu neke stvari prihvatit... Zašto se ljudi rugaju i izrugivaju druge, koji im ničim nisu učinila ništa nažao. stvarno mi nije jasno da je ljudski žal tako jak. Možda je to zbog toga što zavide tim ljudima? ne znam . stvarno... jednostavno nešto ne štima među nama. Dečki su nam postali važniji od prijateljstva, više se ništa ne možemo dogovoriti i tako...
I da... moj neprešaljeni je završio školu, više ga ni sličajno ne mogu sresti u školi, bio na maturalno, tak sam čula o drugih i tako....
Lažem zlato, lažem dušo…
Već je dosta prošlo, a ja još uvijek živim u nadi da ćemo se mi pomiriti… iako pričam okolo druge stvari u koje ni sama ne vjerujem. Stvarno postajem loša osoba, dijelim glupe savjete kojih se sama ne pridržavam.. stvarno jadno i djetinjasto. Jučer smo se čuli, jer sam JA poslala poruku, tj. samo sam ga trebala nešto pitati… već po stoti put mogu govoriti i tražiti njegove mane, kojih sam stvarno puno nabrojala, ali ne mogu prestati zabrijavati si da će sve biti ko nekad… ima tisuću stvari koje na njemu ne volim… tisuću mana koje mi smetaju…
Jučer mi je frendica javila da ga je vidla, očito je išo van…normalno, dečko živi i uživa, a ne kao ja…zapravo, ja sam poludjela, jedan dio mene misli ovako kao gornji dio posta, a drugi se forsira da upozna nekog ko će istjerati bivšeg iz mog srca.. stvarno se osjećam ko podvojena ličnost! Strašno!
Nevoljena…. Jadna….
Ovaj svijet me sve više i više pritišće… Počinjem se bojati…nekako slabo osjećati…. Osjećam da ne znam nikog voljeti.. sva moja ljubav je usmjerena prema NJEMU. Opet sam ga danas vidjela i nije bilo dobro. Opet su se vratili isti osjećaji. Boli, tuge, samoće… zašto to toliko boli? Bol već polako crta one ružne borice po mom licu, daje mu onu sivkastu boju jada… nema osobe s kojom se ne usporedim i zaključim da su zapravo svi ljepši. To mi se nikad nije događalo. Bila sam zadovoljna sa sobom… ali on me uništio.. ostala sam bez onoga za koga sam živjela, za kojeg sam se sređivala i lijepo oblačila… ne mogu ja živjeti bez njega… stvarno ništa nema smisao.. ma zašto je život tako proklet!?!?!
Opet je došla… Opet sam je osjetila… Ništa nije dobro donesla… jedino suze, bol i jad… Ne znam kako, ali opet me rastužila… I nakon svega bi ti mogla oprostiti…. Tugo, tugo nesrećo, nikoga nisam tako voljela…
Opet suze teku, neka ti dokažu, neka me opet izdaju, tugo, tugo nesrećo, nikoga nisam tako voljela….
